“Brinemo o našim autima, odjeći, zdravlju, a veći dio života živimo u nesigurnim konstrukcijama koje direktno ugrožavaju živote nas i naše djece”
U Koordinaciji u rubrici Notes upoznajemo vas s herojima građevinske industrije – ljudima iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo. Razgovaramo s Josipom Atalićem, jednim od poznatijih i aktivnijih građevinskih stručnjaka u Hrvatskoj, profesorom na zagrebačkom Građevinskom fakultetu i voditeljem Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo.
Za početak, s obzirom na to da ste često i na petrinjskom području, kakva je situacija s obnovom Petrinje? Kako napreduju radovi?
Atalić: Sve sam rjeđe dolje i to je zapravo dobra stvar – kako za mene, tako za tamošnje stanovništvo. Na početku kad smo dolazili ondje znalo je biti nezgodnih situacija i prozivki. Sada mislim da su ljudi zadovoljni, posebno kad dovedemo goste iz inozemstva koji dugo nisu bili ondje pa kad vide gradilišta posvuda. Mislim da je ministar graditeljstva na petrinjskom području jedna od omiljenih osoba.
A sad na našu današnju temu – Hrvatski centar za potresno inženjerstvo. Na mnogim mjestima istaknuli ste da definiranje Centra nije nimalo jednostavno…
Atalić: Evo još uvijek ga nikome nisam uspio definirati i objasniti! Ugrubo, riječ je o platformi koja okuplja najraznolikije stručnjake kojima je zajednički nazivnik potresno inženjerstvo. Mala smo zemlja i nema nas puno, a ugroženost od potresa je stvarno velika. Ideja je okupiti se i pokušati promijeniti neke stvari.
Mozaik se još uvijek slaže. Najprije smo krenuli kod nas na fakultetu pa smo osnovali udrugu koja je dio civilne zaštite i nastavljamo zajedno do uspjeha.
HCPI radi i nacionalnu procjenu rizika od potresa, ali i baze podataka o građevinama? O čemu se radi? Koliko je to zahtjevno i uspješno?
Atalić: Jako. Što se tiče baze podataka, to je moja tiha patnja. Izvori podataka i njihova točnost su jamstvo kvalitete. To smo primijetili kad smo pregledavali zgrade nakon potresa – da bismo mogli raditi kvalitetno, trebamo znati što se nalazi iza žbuke i je li na građevinama rađena nekakva rekonstrukcija. To se bez kvalitetne baze podataka ne može.
Kako se može postati dio HCPI-a? Evo znamo da je nakon zagrebačkog potresa bilo oko 2000 inženjera koji su volontirali na provjeri zgrada. Kakva je situacija danas?
Atalić: Od nedavno imamo baš pravu prekretnicu. Do sada smo sastavljali sustav. Ovu udrugu koja okuplja 20 institucija – od fakulteta, komora i ostalih sada konačno možemo povezati i preko internetske stranice koju smo dugo pripremali.
Ondje nam se inženjeri mogu prijavljivati, a mi im se potom možemo povratno javljati. Pozvali smo i volontere da nam se slobodno jave istim putem. Tako da smo sada u nekoj novoj fazi udruge. Moram spomenuti i veliki nacionalni projekt gdje je država prepoznala stratešku važnost Centra izravnim sufinanciranjem da se takva platforma uopće i uspostavi.
I sad čekamo prijave. Baš se veselim ovoj fazi.
Već dugo je aktualan energetski certifikat, a vi se zalažete i za seizmički certifikat? Što bi on osiguravao? I kako bi se dodjeljivao?
Atalić: Ja se nadam da ću do odlaska u mirovinu uspjeti to realizirati. Taj certifikat će biti prekretnica što se tiče inženjerske struke, proračuna, otpornosti i statike zgrade. Taj certifikat bi jasno definirao koliko je sigurna vaša zgrada. Tako bi investitori znali koliko, kada i gdje ulagati.
Na kraju krajeva, tako bi bilo poznato i koliki je vijek trajanja zgrada odnosno koliko “još mogu potrajati”. Vrijeme da je da počnemo brinuti o mjestima na kojima živimo. Brinemo o našim autima, odjeći, zdravlju, a veći dio života živimo u nesigurnim konstrukcijama koje direktno ugrožavaju živote nas i naše djece.
Taj certifikat bi bio podatak koji bi svakom građaninu davao jasnu sliku o tome gdje živi, ali i o lokalnim strateškim planovima temeljem kojih se onda mogu planirati neke druge aktivnosti poput recimo energetskog certificiranja ili protupožarne zaštite.
Nadam se da ćemo naučiti živjeti – kako s potresima – tako i sa seizmičkim certifikatom. On će nam biti kao neka vrsta zdravstvene iskaznice – za zgrade!
HCPI je i ove godine organizator „Humanitarne večeri građevinara“. Kome je ove godine namijenjena pomoć i kako napreduje organizacija?
Atalić: Ove godine prikupljamo sredstva za bolnicu Merkur. Naš kolega Ante Borovina se stvarno napati dok to sve organizira. Ali je nakon svake Večeri građevinara osjećaj tako lijep. Okupe se građevinari, daju sve od sebe, podruže se, nekako se osjeti ta homogenost koju smo osjetili i nakon potresa kad smo svi kao muhe bez glave izašli na teren.
Što se nas tiče, to je jedna lijepa akcija, a usput napravimo i dobro djelo.
Budući da je ponavljanje majka znanja, predlažem da za kraj ponovimo Vašu već slavnu izjavu da obnova mora biti vječna.
Atalić: Ta moja izjava se veže na sva vaša prethodna pitanja. I energetski certifikat to jest seizmički certifikat, ali i sve ono što se obnavlja na zgradama su podsjetnik da o zgradama trebamo brinuti jer su one živo tijelo kojemu se treba posvetiti i koje kontinuirano treba obnavljati.
Pogledajte Građevinski podcast-Notes i pretplatite se na YouTube kanal Koordinacije kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.