U današnjem izdanju rubrike Notes vodimo vas u budućnost. Onamo gdje se građevinarstvo razvija u skladu s aktualnim trendovima, a koje će u nadolazećim godinama morati prigrliti i hrvatski građevinski sektor.
Rad u građevinskom sektoru nikada nije bio izazovniji. Elementarne nepogode, ratovi, inflacija, raseljavanje stanovništva. Kad tome pridodate brojne domaće i europske regulative koje utječu na način gradnje, onda nema druge nego poslušati riječ stručnjaka koji se ne boji budućnosti pred nama. Gost Koordinacije je specijalist za organizaciju i menadžment u graditeljstvu, prof. dr. sc. Mladen Vukomanović, redoviti profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.
Građevinski sektor je tradicionalna grana gospodarstva. Ipak, unatrag zadnjih 5-10 godina i on se počeo transformirati. Koje su promjene donijele najviše boljitka građevinskoj industriji?
Vukomanović: Prije svega bih napomenuo priklanjanje održivim pristupima. To su naravno ESG filozofije i obveze financijskog izvještavanja, sukladnost korporativnom upravljanju, društvenoj uključivosti i okolišu. Druga stvar za koju mislim da je obilježila graditeljstvo u zadnjih četiri, pet godina, a možda čak i više je digitalizacija.
Izdvojite nam TOP 5 građevinskih projekata u Hrvatskoj u zadnjih pet godina.
Vukomanović: Javne investicije se mogu jako lijepo vidjeti u području vodovoda i komunalnog sektora jer je Hrvatska uz pomoć Europske komisije investirala velike iznose da bi podignula kvalitetu u vodovodnom i komunalnom sektoru. I taj – ne bih rekao projekt, nego program projekata je nešto što svakako unaprjeđuje i zaštitu okoliša i društvenu uključivost i cijeli onaj ESG parametar.
Gledajući pojedinačne projekte, od državnih bih izdvojio DC403, dionicu u gradu Rijeci koja je povezala Škurinje sa Zagrebačkom obalom. Zatim BINA Istra koja je upravo nagrađena za vrhunski projekt druge cijevi tunela Učka i puni profil Istarskog ipsilona.
Naravno, tu je i naš most Pelješac kao jedan vjekovni i monumentalni projekt. Na razini investicije to nije megaprojekt. Dakle iznos koji je investiran u izgradnju mosta Pelješac ne svrstava ga u megaprojekte. Međutim, kad su prvi piloti bili transportirani u Hrvatsku, to je bila vijest u Dnevniku na svim nacionalnim televizijama. Moja mama je pitala kakvi su to piloti, jesu li strani kineski. Ljudi nisu ni znali što su piloti. To sve govori o tome koliki je društveni značaj imao most Pelješac.
Izdvojio bih i neke privatne investicije. Recimo INA je investirala dva i pol puta više no što je to bio slučaj s mostom Pelješac u svoju rafineriju.
Na ovogodišnjem sajmu BAU prikazani su neki od aktualnih građevinskih trendova. Održiva gradnja, robotizacija, modularna gradnja. U kolikoj mjeri se hrvatski građevinski sektor prilagođava tim trendovima? Dojam je kao da pruža otpor promjenama…
Vukomanović: Ne bih ja rekao otpor. U Hrvatskoj možda nema toliko modularne i montažne gradnje, no tome nisu razlog građevinari. Izvođači nisu ti koji mogu toliko utjecati na projekte. Projektanti su oni koji uglavnom projektiraju, osim možda nekih suvremenijih integriranih modela gdje je i projektiranje i građenje povezano. Međutim, ovdje je problem malo širi.
Treba postojati industrija modularne gradnje i montažnih elemenata koja može pratiti takve projekte. Tako da ne bih krivio ni projektante u cijeloj priči. To je, ponavljam, jedan širi problem sagledavajući industriju koja mora pratiti potrebe tržišta.
Koji su svijetli primjeri građevinske transformacije u Hrvatskoj? Metodologija rada, priprema, izvedba, održavanje…
Vukomanović: Ako govorimo o digitalizaciji koju sam spomenuo na početku, možemo spomenuti Hrvatske ceste koje brojne projekte rade s BIM tehnologijom.
U Zagrebu se izvodi prva faza Trga pravde koji je investicija vrijedna više od 100 milijuna eura. Investitor je Ministarstvo pravosuđa. Na projektu se od samog projektiranja pa potom i gradnje izgrađuje dodatni digitalni model koji će kasnije sa svojim informacijama pružiti platformu za učinkovito održavanje.
Od početka 2024. vodite globalno tijelo projektne profesije IPMA, s čime ste dobili uvid u dobre svjetske prakse upravljanja projektima. Koliko su u uvođenju i održavanju trendova te provođenju javnih investicija važni voditelji projekata, a koliko investitori?
Vukomanović: Voditelj projekta je prije svega osoba koja je odgovorna investitoru, naručitelju za krajnju isporuku. U Engleskoj imaju prekrasnu kolokvijalnu definiciju project managementa kao “get the job done”.
Primjena alata, metoda, znanja i sposobnosti da se isporuči određena ideja i materijalizira – u našem slučaju – građevina je ono što je upravljanje projektima. Mogu vidjeti da je po tom pitanju kod nas zakonodavni okvir riješen, ali provedba i kontrola su ono na što treba staviti dodatni fokus.
Koje su promjene potrebne a da bi Hrvatska povećala uspješnost projekata i javnih investicija?
Vukomanović: Dao bih primjer Velike Britanije koji je sličan onome što su napravili u Kini. U Engleskoj postoji nešto što se zove Infrastructure and Projects Authority. To je tijelo koje trenutačno vodi sve veće investicije u Velikoj Britaniji. Njihova državna agencija IPA je onda ta koja inicira, provodi, kontrolira i odobrava konačnu isporuku projekata.
U Hrvatskoj nekako ministarstva još uvijek imaju sponzorstva nad projektima. Agencije imaju sponzorstva nad projektima. Ravnatelji bolnica imaju sponzorstva nad projektima. Dobre svjetske prakse pokazuju kako su ipak najefikasniji modeli provedbe projekata oni od strane kompetentnih profesionalaca koji u sklopu projektnih ureda mogu pronijeti te projekte.
Mislim da bi Hrvatska gledajući dobre prakse Velike Britanije trebala organizirati jedno takvo projektno orijentirano tijelo koje bi kao projektni ured provodio naše javne investicije.
Pogledajte Građevinski podcast-Notes i pretplatite se na YouTube kanal Koordinacije kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.