Arhitektonska struka je analizirala 30 europskih gradova i njihove urbanističke strategije razvoja. Pojedini gradovi svoje vizije planiraju sve do 2050. Usporedbe radi, Zagreb ima strategiju do 2027.
Naš današnji gost je profesor emeritus Tihomir Jukić, jedan od najistaknutijih hrvatskih urbanista te dugogodišnji profesor Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. S profesorom Jukićem razgovaramo o urbanizmu te o gradovima budućnosti.
Dugo se bavite gradovima, njihovim mijenama i planiranjem prostora. Što Vas i dalje u toj temi najviše pokreće i raduje?
Jukić: Nakon toliko puno godina još uvijek je lijepo da možeš doprinijeti u prostoru te podići kvalitetu života nečime što će biti sređenije. Svih ovih godina me uz to jako poticao rad sa studentima. Volio sam biti okružen mladošću i svježim idejama. Mislim da se puno toga još može napraviti i to je razlog zašto se još uvijek bavim svojim poslom. Ali ne samo kreativno, nego i na znanstvenoj razini.
Kada govorimo o urbanizmu, o čemu zapravo govorimo – kako on konkretno utječe na građane i zašto je važno da o njemu više govorimo u javnosti?
Jukić: Možda da krenemo od toga što je uopće građanima urbanizam. To pojednostavljeno znači imate li u vašem naselju školu ili vrtić te kako ćete doći na posao. Gdje ćete uopće raditi, a gdje se rekreirati. Gubite li puno vremena na prometovanje i osjećate li se ugodno u prostoru koji vas okružuje. Sve je to urbanizam. Nešto što nije primjetno, ali itekako utječe na kvalitetu života.
Kad pogledate hrvatske gradove danas, koliko se u njima vidi trag sustavnog planiranja, a koliko stihije?
Jukić: Niste definirali vrijeme (smijeh). Ako kažemo da postoji sustavno planiranje tamo negdje od 13. stoljeća… recimo u Dubrovačkoj Republici je 1272. donesen Statut. Nije neophodno imati urbanistički plan, dovoljno je da imate statut, nekakav građevni red i način dogovora kako nešto radite. Tako su u Dubrovačkoj Republici točno znali kako se odnositi prema susjedu, možete li mu otvoriti prozore ili ne, što će se nalaziti u prizemlju, koliko su visoke ili razmaknute kuće. Sve je to bilo određeno statutom.
Kasnije se to radilo građevnim redovima kao što je slučaj i u Zagrebu. Recimo izgradnja Donjeg grada je započela prije usvajanja regulatornih osnova – temeljem građevnih redova. Zanimljivi su građevni redovi za Osijek, Zemun i Varaždin iz 1900. godine. U Osijeku na temelju njih nastaje najljepši potez secesijskih zgrada.
No nije samo važno kako će zgrada izgledati, nego i u kakvom će se mjerilu projektirati, koji će joj biti odnos prema “susjedima”, predvrtovi, širina ulice. To je jako važno. Kroz povijest smo uvijek imali planirano i sređeno urbanističko stanje. Govoreći o Dalmaciji, pogledajte Korčulu gdje ulice praktički podsjećaju na riblju kost, zbog boljeg otpora prema vjetru!
Kod urbanizma i planiranja se uvijek jako isticala briga o okolišu te klimi u kojoj se nešto planira što se odrazilo i na kasnije urbanističke planove.
Jedan od najuzbudljivijh primjera pametne transformacije grada je albanska Tirana, koja je – dobrim dijelom zahvaljujući slikaru i političaru Ediju Rami – doživjela ponovno rođenje jer su u stvaranju nove vizure grada priliku dobili mnogi svjetski poznati arhitekti. Čini li vam se to kao dobar put?
Jukić: Međunarodna provjera je sigurno dobar put. To ne znači da je uvijek najbolji način, premda svakako potiče nas domaće arhitekte da razmišljamo drugačije. Tirana je poseban primjer grada gdje je u kratkom razdoblju niknulo sedam do osam nebodera s potpisom svjetskih imena koji su pokušali stvoriti novi identitet grada. Ipak, to nije recept za nas, da nam netko kroji novi identitet grada. Mi već imamo svoju tradiciju i identitet. Ali međunarodna provjera bi s vremena na vrijeme bila dobrodošla.
Urednik ste nedavno objavljene knjige “Vizija grada u budućnosti – Horizont 2050”. O čemu se radi? Kako taj grad izgleda?
Jukić: Nastavak tog naslova je – budućnost koja se tek vidi odnosno naslućuje u daljini. Dakle, nije riječ o nečemu egzaktnom. Dubrovnik, Rijeka i Zagreb se spremaju na izradu novih generalnih planova, a glavno je pitanje – što želimo od grada, koji nam je cilj i dugoročna vizija. Moramo si postaviti dvadesetak do tridesetak godina kao vremensko razdoblje u kojemu bismo promislili kako bi ovi gradovi mogli izgledati jer tek tada možemo krenuti s planiranjem.
Zadnjih nekoliko godina sa studentima provodimo radionice u kojima smo istražili 30 europskih gradova. Kroz radionice smo dobili uvid u studentske vizije budućnosti razvoja tih gradova. Zaista mislim da je prilikom planiranja ključno definirati cilj i kamo želimo stići. Tek onda dolazi pitanje kako ćemo onamo stići i koje su nam mogućnosti.
Interesantno je što ovih tridesetak gradova koje smo analizirali ima strategiju i viziju razvoja sve do 2030., odnosno 2040, a neki čak i do 2050. Usporedbe radi, Zagreb ima strategiju do 2027.
Rekli ste da to nije nešto egzaktno, ali kada biste nekome morali objasniti kako izgleda grad budućnosti, što biste mu kazali? Postoje li primjeri koje biste mogli istaknuti?
Jukić: Kad kažete “grad budućnosti” odmah se pomisli na neki futuristički izgled grada. Mi po tom pitanju razmišljamo na sasvim drugačiji način, razmišljamo o gradu kvalitetnog života, u kvalitetnom okruženju.
Na tu temu imamo niz primjera pa ću istaknuti samo neke. Antwerpen, Oslo, Beč te brojni gradovi u Nizozemskoj i Danskoj kreću od čovjeka i prirode. Većina tih gradova svoje strategije razvoja provodi kroz instrument koji se zove gradski projekt. Beč i Oslo imaju 13 gradskih projekata. U Beču su prije 40 godina krenuli s realizacijom svojih planova i tek sada je privode kraju. Istovremeno se nova vizija grada samo nastavlja na ono što je do sada ostvareno. Kontinuitet je važan, ali i ono što nas čeka u budućnosti, a to je modernizacija prostora. Dakle, ne možemo se vraćati u ono što je bilo nekada.
Da zaključim s hrvatskim gradovima. Imamo povijesnu supstancu, ali učinimo od nje da nam danas i sutra ponudi kvalitetan život.
Pogledajte cijelu emisiju Koordinacija i pretplatite se na YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.