Krivo procijenjena vrijednost javne nabave može dovesti do produljenja radova, porasta troškova projekta, a u konačnici i do riskiranja sigurnosti korisnika građevine.
Nedavna javna nabava za izvođenje radova, stručni nadzor te upravljanje projektom rekonstrukcije stadiona u Kranjčevićevoj ulici razljutilo je inženjersku struku. Aktualna događanja po tom pitanju povod su našem današnjem razgovoru. U Koordinaciji u rubrici Notes gost je doc. dr. sc. Matej Mihić s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, ujedno predsjednik Hrvatske udruge koordinatora zaštite na radu. U svom dosadašnjem radu puno vremena posvetio je upravo javnim nabavama u građevinarstvu.
Koje su glavne zamjerke inženjerske struke na postojeći sustav javnih nabava?
Mihić: Neke od većih zamjerki su u tome što nije definirano što bi se smatralo izuzetno niskom ponudom odnosno neki prag ili metodologija za njezin izračun. Zatim imamo i niske pragove za jednostavne nabave koje uspoređujući pragove u Europskoj uniji mogu biti i veći. Recimo od 2014. ti pragovi se nisu mijenjali, a svi znamo koliko su porasli troškovi života u zadnjih 10 godina.
Nadalje, kriterij cijene i dalje visoko kotira pri bodovanju ekonomski najprihvatljivijih ponuda. Ima tu i nekih specifičnih situacija, recimo da se isplata za stručni nadzor u postotnom bodu veže uz realizaciju izvođača. Pa i to da se natječaji za javnu nabavu inženjerskih usluga raspisuju kao usluga komada jedan. Primjerice stručni nadzor te koordinator zaštite na radu za projekt rekonstrukcije dogradnje stadiona u Kranjčevićevoj.
Usporedbe radi, troškovnik za radove ima na stotine, možda i tisuću stavki, da sad ne kažem krivu brojku. Troškovnik za usluge ima jednu stavku. Puno bi pomoglo transparentnosti, ali i određivanju stvarne vrijednosti svake od usluga kada bi se to razdijelilo po strukama, znači za inženjera građevinarstva i strojarstva, elektrotehnike i tako dalje. Dakle prema svim ključnim stručnjacima koji su na projektu potrebni. Ali i određivanjem sati koje unutar jednog mjeseca taj čovjek zaista treba provesti na gradilištu.
Kako funkcionira procjenjivanje vrijednosti nekog projekta iz pozicije investitora?
Mihić: Investitor bi najprije trebao napraviti analizu tržišta, odnosno prema podacima nekih prethodno provedenih javnih nabava sa sličnih projekata doći do procijenjene vrijednosti za tu konkretnu predmetnu nabavu. Ta procijenjena vrijednost ne mora biti točna, zato se i zove procijenjena. Međutim, ona bi trebala biti u nekom redu veličine iznosa koji će ponuditelji kasnije i ponuditi.
Jedan alat koji naručitelji mogu koristiti pri formiranju procijenjene vrijednosti nabave su standardi usluga specijaliziranih komora temeljem kojih se može dobiti broj norma sati za pojedinu uslugu.
Koji rizici proizlaze iz loše postavljenih natječaja za javne projekte?
Mihić: Jedan od rizika je taj da odabrani ponuditelj neće imati dovoljno vremena kvalitetno se posvetiti tom projektu, bilo kao projektant ili stručni nadzor. Naime, logično je da ako ponuditelj ugovori jedan posao ispod cijene, da ih mora ugovoriti količinski više ne bi li postigao promet potreban za održivo poslovanje. A ako ima više projekata, manje je vremena da se svakom od njih individualno posveti.
Primjerice, iz pozicije projektanta možda to ne bi bila dovoljno detaljna projektna dokumentacija. Možda bi na jednom mjestu pisalo jedno, a na drugom drugo. Možda ne bi svi radovi bili sadržani u troškovniku. Sve te stvari su onda nešto što se kasnije mora rješavati na gradilištu što dovodi do produljenja postupka građenja, ali i povećanja troškova projekta.
U smislu stručnog nadzora to znači da postoji veća vjerojatnost da se neke pogreške u izvedbi radova ne bi na vrijeme identificirale. Time bi korisnik dobio lošiji proizvod od očekivanoga. Pogotovo kad govorimo o obrtničkim te završnim radovima.
I za kraj – istaknite nam primjer dobro provedene javne nabave u Hrvatskoj.
Mihić: Budući da ne volim isticati samo negativne stvari, tako neću ni samo pozitivne. Generalno, mogu reći da bi se po tom pitanju radilo o onim javnim naručiteljima koji imaju izrazito specijalizirane nabave u kojima samim time imamo i manji broj ponuditelja. Upravo zbog toga što su potrebne uske kompetencije za izvršavanje tih projekata.
Na takvim je natječajima i konkurencija manja budući da ponuditelji dobro znaju svoju vrijednost te ne moraju spuštati svoju cijenu kako bi dobile posao. To su najčešće projekti kritične infrastrukture gdje nema govora o uštedama nauštrb kvalitete.
Pogledajte Građevinski podcast-Notes i pretplatite se na YouTube kanal Koordinacije kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.