U Hrvatskoj nedostaje strateških dokumenata koji bi odredili potencijalni razvoj gradova za duže razdoblje
Naša današnja gošća zna koliko su za jedan grad važni javni prostori i kako se o njima promišlja. Ona je arhitektica Kata Marunica koja je profesionalno utjecala na javne prostore diljem RH te je na uspješan način revitalizirala dijelove hrvatskih gradova koji su bili zapušteni. S Marunicom, koja je zaposlena u projektantskom uredu NFO, razgovaramo o prošlim, ali i budućim prostorima javne namjene.
Svojevremeno ste ponudili vlastito rješenje zagrebačkog kompleksa Paromlin. Zamislili ste na njegovom mjestu javno kupalište. Sad kad je Paromlin u izgradnji, moram Vas pitati kako Vam se sviđa njegova budućnost? Postat će knjižnica.
Marunica: Paromlin je jedna tema koju je problematizirao niz arhitekata kroz desetljeća. Naše projektno rješenje koje smo svojevremeno ponudili za Paromlin mi je posebno drago zato jer smo za njega osvojili prvu nagradu u trenutku osnivanja našeg arhitektonskog ureda. Nagrada je stigla putem istraživačkog natječaja koji su zajednički organizirali Oris i tvrtka DuPont.
Nama je bilo interesantno ondje ubaciti kupalište jer smo smatrali da je to upravo ono što gradu nedostaje. Premda smo znali da to nije konvencionalan pristup prenamjeni takvih objekata.
No, zanimljivije od toga bilo je razmatranje cijele zone oko Paromlina gdje smo u zagrebačkoj osi predvidjeli veliko parkiralište. Podzemnu garažu oko koje bismo smjestili autobusni kolodvor, a koji je i dan-danas goruće pitanje Zagreba i kako ga riješiti. Na taj način smo Paromlin htjeli povezati i sa željeznicom i s autobusima te općenito s automobilskim prometom.
Prošlo je gotovo cijelo desetljeće od Vašeg arhitektonsko-urbanističkog rješenja obalnog pojasa centra naselja Malinska na Krku…. do njegove realizacije. Na koji način će arhitektonska transformacija ovog dijela Malinske transformirati i život tamošnjih stanovnika odnosno posjetitelja?
Marunica: Malinska je primorski gradić u kojem su se dugo zanemarivali javni prostori. Istovremeno mu se dogodio nalet turista i apartmana koji su nastali kako nastaju u cijeloj Hrvatskoj. Općina Malinska je 2015. godine donijela odluku o raspisivanju natječaja – ali ne samo za partikularno rješenje nekog trga ili pojedinog segmenta rive, nego da će izraditi strateški dokument koji će se pozabaviti s gotovo 55 tisuća kvadratnih metara malinske obale. Iz općine su u projekt odlučili uključiti i žitelje Malinske što je neuobičajena odluka. Premda možda i veličina grada i broj stanovnika dopuštaju jedan takav direktan pristup koji je nama svakako olakšao.
Tako smo naša rješenja prezentirali direktno građanima zbog čega su se oni odmah povezali s budućom vizijom njihovog mjesta. Sudjelovali su sa svojim idejama, intervenirali kad je bilo potrebno. Zbog toga su taj javni prostor od početka doživjeli kao njihov. Tu se dogodilo nekoliko heterogenih projekata – od novih gradskih trgova, preko renovacije rive i plaže sve do izgradnje Interpretacijskog centra s velikom krovnom terasom i još jednim trgom na njegovom krovu.
To je za nas bilo jedno posebno iskustvo. Jer često nije moguće postići takvu participaciju građana kao što je u tome uspjela Malinska.
Kako ste zadovoljni s načinom na koji se promišlja i provodi revitalizacija hrvatskih gradova?
Marunica: Uvijek može biti bolje, ali u zadnjih nekoliko godina se primjećuje napredak jer su u gradovima spoznali važnost javnog prostora. Unatoč tome, mislim da nedostaje strateških dokumenata koji bi odredili potencijalni razvoj gradova za duže razdoblje. Često točkasta rješavanja nekih akutnih tema u finalizaciji ne dovode do rezultata koji mogu integrirati sve potrebe grada.
Pula je ove godine dobila rotacijsku garažu. Što je veći grad, veći je i izazov – Kako arhitektonski riješiti kroničan problem s gradskim garažama?
Marunica: Upravo ovdje govorimo o većoj strategiji. Niti jedan arhitekt ili prometni stručnjak ne mogu to samostalno riješiti. Trebalo bi provesti stratešku studiju oko toga što za jedan grad znači postavljanje garaža i to kakvog tipa. Činjenica je da u ovom trenutku nemamo nikakav model kako to napraviti.
Postoje neke ideje, primjerice izgradnja podzemne garaže ispod Trga dr. Franje Tuđmana, ali sve su to priče koje krenu pa stanu. Ja se zaista nadam da će recimo podzemna garaža kod bolnice u Klaićevoj biti sagrađena i da će taj projekt pospješiti fluktuaciju Donjeg grada.
Kako pristupiti revitalizaciji ruralnih, a kako urbanih područja? Koje su razlike?
Marunica: Primarna razlika je u mjerilu i broju ljudi koji će koristiti određeni prostor. Često u gradovima pogođenima turizmom možemo vidjeti obje strane iste medalje. Tako su to zimi uspavani gradovi koje koristi mali broj ljudi, dok se ljeti transformiraju u intenzivno korištene prostore koji zahtijevaju potpuno drugačiji pristup. Umijeće je pomiriti ta dva aspekta, tako da ne dobijemo velike prazne prostore zimi, a opet da možemo akomodirati sve turističke zahtjeve u ljetnim mjesecima.
Kako će izgledati arhitektura budućnosti, o čemu će se morati voditi računa?
Marunica: Već sada je poznato o čemu se mora voditi računa kad govorimo o arhitekturi budućnosti budući da je riječ o vrlo sporom procesu – počevši od projektiranja, sve do same gradnje.
Već danas se naglasak stavlja na zelene tehnologije koje treba uklopiti u građevine, a mislim da će se s vremenom sve više pažnje pridavati postojećem građevinskom fondu koji je važno revitalizirati i rehabilitirati – kako za javno, tako za privatno korištenje. Upravo zato jer je prostor jedan resurs koji je vrlo teško nadoknadiv.
Pogledajte cijelu emisiju i pretplatite se na naš YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.