Dok Hrvati strahuju od projekata za gospodarenje otpadom, u srcu Dalmatinske zagore niče ogroman energetski projekt koji se temelji na naprednoj tehnologiji njegove obrade
Gost u novoj Koordinaciji je inženjer građevinarstva te profesor Graditeljskog odjela Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, Filip Kalinić. Tema razgovora je učinkovito gospodarenje otpadom.
Na prvi spomen gospodarenja otpadom, reakcija je najprije da se radi o dosadnoj temi. Što je zanimljivo po pitanju toga?
Kalinić: Ne bih se složio da je riječ o dosadnoj temi premda shvaćam ljude koji tako razmišljaju. To je pitanje koje se tiče svih nas. Puno ljudi ne zna da čovjek u Hrvatskoj dnevno generira oko kile otpada. Ali malo tko o tomu razmišlja u trenutku kad odbaci neki otpad. Iza toga postoji cijeli sustav koji se bavi njegovim prikupljanjem i gospodarenjem stoga mislim da je ova tema krucijalna za normalno funkcioniranje društva.
Možemo li objasniti vezu između građevinarstva i gospodarenja otpadom?
Kalinić: To su dvije izrazito povezane industrije. Naime, građevinski sektor je najveći proizvođač otpada, ne samo kod nas, nego u cijeloj Europi. Primjerice, 30 posto ukupnog otpada u Republici Hrvatskoj dolazi iz građevinarstva. Ili preciznije – to je dva milijuna tona od njih ukupno sedam. Osim toga, imamo značajan broj neprijavljenog građevnog otpada što je po mom mišljenju veliki problem.
Na koje još sektore otpada veća količina proizvedenog otpada?
Kalinić: Na bilo kakvu industriju te komunalni otpad, odnosno otpad koji proizvode građani.
Što mislite o projektima poput energetskog parka Čaporice, koji u sebi spaja obnovljive izvore energije, umjetnu inteligenciju i primjenu kružnog gospodarstva?
Kalinić: Iako nisam osobno sudjelovao u tom projektu, mogu reći da je to sjajna investicija koja je stigla iz privatnog izvora što je hvalevrijedno. Pripremiti projekt koji će koristiti umjetnu inteligenciju koja spada u trenutačno najpotentniju industriju, a biti pogonjen bioplinskim postrojenjem koje koristi otpad, mislim da je to nešto čemu svi trebamo težiti.
Koliko Hrvatska ima nekoliko centara za gospodarenje otpadom, koje biste izdvojili?
Kalinić: U Hrvatskoj je planirano 11 centara za gospodarenje otpadom, trenutačno su funkcionalna njih četiri. Jedan je u probnom radu dok su ostali ili u procesu projektiranja ili ostalih natječaja tako da se nadam da će se što prije završiti. Zadnji je otvoren zadarski centar za gospodarenje otpadom, a riječ je o investiciji od 90 milijuna eura.
U Zagrebu je predstavljen projekt Centra za gospodarenje otpadom u Resniku. Mnogi su se građani zbog njega pobunili. Ima li mjesta strahu?
Kalinić: To je klasična priča s otpadom. Kad god imate neku komunalnu građevinu za otpad, građani se uvijek bune i to je razumljivo. Mislim da se građani ne moraju bojati tehnologije, nego eventualno njezine provedbe u narednim godinama. Pitanje Resnika jest gdje će se ići s ostatnim otpadom koji nastane. S postojeća četiri centra vidimo da postoje projektirana odlagališta na koja ide taj ostatni otpad. U Zagrebu nemamo taj slučaj, ali se nadam da će donositelji odluka imati to na umu te u narednim godinama riješiti i taj problem. Dakle da će taj otpad ići ili u energanu ili na neko odlagalište. U ovoj fazi to još uvijek nije projektirano.
Mnogi su zbunjeni razlikom između reciklažnog dvorišta i centra za gospodarenje otpadom. Koja je razlika?
Kalinić: Reciklažno dvorište je građevina u koju građani sami donose otpad i gdje ga razvrstavaju po količini. S druge strane, centri za gospodarenje otpadom namijenjeni su razvrstavanju primarno miješanog komunalnog otpada. To znači da miješani komunalni otpad koji svi odbacujemo stiže u centar za gospodarenje otpadom gdje se sortira na razne načine kako bismo dobili što više iz njega.
Recimo jedan od nusprodukata iz tog procesa je gorivo. Ono se na različite načine može ili spaljivati u energanama ili se prodaje industrijama gdje se potom koristi kao gorivo. Naš problem u Hrvatskoj jest što nam industrija nije na razini da se koristi otpadom kao gorivom pa ga umjesto toga prodajemo na međunarodnom tržištu.
Koje zemlje biste istaknuli kao dobar primjer održivog gospodarenja otpadom?
Kalinić: Za tako nešto ne moramo ići predaleko, dovoljno je otići do Beča da bismo vidjeli kako se to radi na pravi način. Beč usred grada ima tri funkcionalne energane koje pokrivaju trećinu gradskih potreba za toplinskom energijom upravo spavljivanjem goriva iz otpada. Ostatak recikliraju i praktički minimalno odlažu – ako išta.
Pogledajte cijelu emisiju Koordinacija i pretplatite se na YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.