U rubrici Notes gostovao je najtrofejniji hrvatski skijaš Ivica Kostelić. S našim gostom družimo se na 1033 metara nadmorske visine. Na Sljemenu je proveo djetinjstvo, a ni danas ne propušta priliku posjetiti ga, pa makar bez skija. Jedni ga znaju kao Profesora, drugi kao Johnnyja, a cijeli svijet kao skijašku legendu.
Prošli ste brojna skijališta i skijaške staze diljem svijeta. Iz Vašeg iskustva i onog što ste vidjeli: koja je razlika između skijaških staza po kojima se skija natjecateljski i između onih po kojima se skija rekreativno?
Kostelić: Pa ne bi trebalo biti prevelike razlike. Osim što su natjecateljske staze konfiguracijski teže, zahtjevnije. Ali mislim da se i dobri rekreativci mogu proskijati po najtežim stazama na svijetu. Ako možete kontrolirati brzinu, nema problema.
Kako Hrvatska stoji po prirodnom potencijalu za gradnju budućih, ali i za nadogradnju postojećih skijališta?
Kostelić: Mi već teško održavamo i postojeća skijališta nažalost. Na primjer, Bjelolasica je skijalište koje se ugasilo, a još uvijek postoji nekakva infrastruktura koja bi sad trebala malo veći zahvat da se vrati natrag u stari sjaj. Hrvatska sigurno ima potencijala da napravi još skijališta, ali kod nas je više problem što čak i ona postojeća trebaju nekakvu obnovu uz bolje promišljanje. Svakako treba doskočiti trenutačnom stanju nedostatka snijega, dakle raditi na umjetnom zasnježivanju i na obnovi zastarjele infrastrukture.
Uspješna modernizacija olimpijske planine u našem susjedstvu
Zemlje koje okružuju Hrvatsku posljednjih godina značajan dio sredstava ulažu u dogradnju i modernizaciju skijališta. Četrdeset godina od Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu i olimpijska planina Bjelašnica proživljava ozbiljnu transformaciju. Kako izgledaju građevinski radovi na visini, provjerila je ekipa Koordinacije.
Što bismo mi mogli naučiti iz dobrog primjera naših susjeda po pitanju i ulaganja i održavanja skijališta? Primjerice s Bjelašnice.
Kostelić: Dobro sad, Bjelašnica je trenutačno u tom velikom projektu. Žao mi je da ne postoji takav zamah i u Hrvatskoj iako bi se moglo tako nešto napraviti. Znam da postoji na Sljemenu nekakav projekt proširenja i obnove žičara, ali to kod nas dosta sporo ide.
Bjelašnica je imala tu sreću da je u proces modernizacije bio uključen čovjek kojega jako dobro poznajete – Marko Bošnjak. Koliko bi i Sljemenu možda dobro došao jedan takav stručnjak?
Kostelić: Zapravo, ja sam osobno Marka predložio Bjelašnici jer sam mislio da je on idealna osoba za tako nešto. Žao mi je da ga nismo mogli zadržati ovdje i kada se u budućnosti pojavi slična prilika da zadržimo takvog stručnjaka, ne smijemo je propustiti.
Bjelašnica
Što se tiče Sljemena, mislim da je ono jako dobilo s novom žičarom. Kad govorimo o biciklizmu, o planinarenju i o turizmu općenito. Mislim da je i obnova Tornja Sljeme vrlo važna tako da se ljudi ovdje mogu zadržati. Moramo ponuditi i građanima i turistima što više sadržaja da se mogu zadržati na Sljemenu. I ono što bi bilo dobro, po mojem mišljenju, a mislim da se na tome radi jest to da se što manje dolazi automobilima na Sljeme te da se što više vozimo žičarom i na taj način također pomognemo zaštiti Sljemena.
Ivica Kostelić o potencijalu Sljemena i budućnosti hrvatskog zimskog turizma
Jesu li skijanje, snowboarding i općenito zimski turizam stvar prošlosti s obzirom na ove klimatske promjene?
Kostelić: Nikako nisu stvar prošlosti. Zimski turizam je još uvijek iznimno jak, a ljudi će uvijek biti zaljubljeni u planine. Osim toga, planine će zimi uvijek ponuditi barem nešto snijega. Naravno, svima nam je žao da više ne doživljavamo onakve zime kakve su bile u prošlosti, ali još uvijek situacija nije takva da bismo se trebali zabrinuti za zimski turizam.
Što bi se još trebalo unaprijediti na Sljemenu da bi ono dobilo izraženiju ljetnu dimenziju?
Kostelić: Sljeme je poligon za maštu. Ono prvenstveno treba služiti kao izletište građana Zagreba i ponuditi im što više nekakvih aktivnosti koje bi ih privukle na Sljeme te da više građana razmišlja na način da se Sljeme što više zaštiti. Da bude jedan zeleni otok, s obzirom na važnost koju ima za Zagreb.
Kad sanjate o Sljemenu budućnosti, kako ono izgleda?
Kostelić: Prije svega bi trebalo nastaviti onaj momentum koji smo dobili sa Svjetskim kupom, a to znači da se uređivanje i zasnježivanje staza i dalje uzima za ozbiljno. To zasnježivanje je proteklih godina ovisilo o motivaciji za pripremu Svjetskog kupa, a to ne bi trebalo biti tako. Dakle, sada kada Svjetskog kupa nema, mislim da bi ta motivacija za održavanjem skijališta i dalje trebala postojati na visokom nivou. Valjda smo nešto naučili od pripremanja staze za Svjetski kup proteklih godina.
Dotaknuo bih se i Panjevine koja je godinama neiskorištena, bila je praktički potpuno zapuštena. To su neke stvari koje uz minimalni angažman mogu donijeti mnogo Sljemenu. Uz to naravno modernizirati infrastrukturu, posebno trosjed koji je nastradao u ovom zadnjem pogromu. Ponavljam, uz minimalne korekcije bi se moglo dobiti puno.
Pogledajte cijelu emisiju i pretplatite se na naš YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.