U predahu od svakodnevnih obveza i završetka konferencije o potresnom inženjerstvu, Josip Atalić, profesor s Građevinskog fakulteta u Zagrebu i voditelj Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo, komentirao nam je trenutačno stanje na terenu, doprinos građevinara u obnovi oštećenih područja, ali i čemu su nas potresi u Hrvatskoj i Turskoj naučili. Osvrnuo se i na nedavno održanu humanitarnu gala večer “Građevinari za Klaićevu”.
Potresno inženjerstvo
Tri godine nakon zagrebačkog potresa održana je druga konferencija o potresnom inženjerstvu. Zašto je ona značajna i kakvo je trenutačno stanje na terenu s oštećenim objektima i njihovom obnovom?
Atalić: Ključno je kontinuirano raditi na podizanju razine znanja u skladu s najnovijim istraživanjima i iskustvima iz svijeta jer inače često izvodimo neoptimalna rješenja. Procese smo započeli nakon potresa u Zagrebu, s edukacijama za inženjere svakih mjesec dana, a zaključili s prvom konferencijom o potresnom inženjerstvu. Brojni su stručnjaci tada priskočili pomoći Hrvatskoj/Zagrebu, okupilo se više od 700 sudionika iz 26 država svijeta, uključujući vrhunske pozvane predavače. Ključno je da se ove aktivnosti nastave. To smo napravili s organizacijom druge konferencije i svi možemo pridonijeti. Moram istaknuti da organizacija ovakve konferencije zahtijeva izniman trud velikoga broja ljudi, ali kad pogledamo na rezultate, osjećamo da se sva muka isplatila.
Na konferenciji su obrađene gotovo sve teme u području potresnog inženjerstva. Prema kojem ste kriteriju birali ključne govornike te možete li istaknuti njihov doprinos na zagrebačkoj konferenciji?
Atalić: Drugu konferenciju odlučili smo dodatno fokusirati prema trenutnim potrebama u Hrvatskoj (posebice obnovi); primjerice, jedan od voditelja obnove u Italiji prenio je neprocjenjiva iskustva, kolegica iz Švicarske obradila je problematiku proračuna tradicijskih konstrukcija (gorući problem u RH), voditelj izrade europskih karti hazarda/rizika prenio je iskustva iz Turske prelijevajući ih na RH, premijerno smo prikazali proračune Katedrale u Zagrebu, kolega iz Sj. Makedonije prenio je 60 godina iskustva njihovog centra za potrese. O ovim temama govorili su plenarni (keynote) predavači, a imali smo još 11 pozvanih i ukupno više od 100 predavanja, koja su snimljena i bit će baza znanja za zajednicu u području potresnoga inženjerstva. Posebice treba istaknuti stručni dan (prilagođen za inženjere) i sudjelovanje studenata (stvaranje temelja za budućnost). Opet smo okupili stvarno vrhunske stručnjake tako da su se mnogi čudili kako je moguće da su došli u Hrvatsku.
Na koje načine je hrvatska građevinska struka uključena u obnovu?
Atalić: Vrlo teško pitanje, jer je teško ukratko približiti sve aspekte građevinske struke koja je sama po sebi vrlo različita, a tako i zahvaća različite aspekte obnove. Trenutačno su u fokusu projektanti konstrukcija (konstruktori/”statičari”) i izvođači kojih nedostaje, ali za uspješnu, cjelovitu obnovu potrebni su i ostali aspekti građevinske struke.
Potres
Čemu su nas zagrebački i petrinjski potres naučili?
Atalić: Nadam se da su nas naučili da ne smijemo gurati probleme pod tepih već da treba kontinuirano raditi na podizanju razine znanja, edukacije i suočiti se s problemima prije nego eskaliraju. Niska razina svijesti o riziku od potresa uzrokovala je brojne probleme (primjerice nepovoljne/nezakonite rekonstrukcije), a nadam se da će postojeća razina svijesti potrajati i da nećemo opet ”zaboraviti na potrese”.
Kakvo je iskustvo Vaših kolega koji su sudjelovali u akciji spašavanja stradalih u razornim potresima u Turskoj?
Atalić: Neprocjenjivo je to iskustvo, a svi moramo čestitati dečkima na hrabrosti i žrtvi. Još se jednom kasno pokazalo kako rezultiraju ljudske pogreške, nemar/ignoriranje, želja za zaradom, a sve pored izvrsno organiziranog sustava i jednog od najboljih propisa, vezanih za potrese, u Europi. Ponajviše su se istaknule manjkavosti u izvedbi i popularna ”meka prizemlja” koja znamo često raditi (u Hrvatskoj često nezakonito rekonstruirati) radi nekih sekundarnih razloga, zanemarujući sigurnost. Postoji i niz ostalih detalja, ali ako šaljemo poruku volio bih da ove dvije posebno istaknemo!
Građevinari za Klaićevu
Nedavno je organizirana humanitarna gala večer na kojoj su sudjelovali građevinari iz cijele Hrvatske te pokazali odgovornost i osjetljivost prema najmlađima. Koliko je to okupljanje bilo važno za građevinsku struku?
Atalić: Izrazito važno, jer se još jednom pokazalo da smo spremni za žrtvu odnosno da ne mislimo samo na zaradu/profite, kako nas se često opisuje, već da smo uvijek spremni pomoći. Klaićeva je uvijek imala posebno mjesto u našim srcima, a to se pokazalo nakon potresa u Zagrebu kad se većina inženjera odrekla svojih naknada za potrebe bolnice. Bolnice i škole najosjetljiviji su dio kad se promatra rizik od potresa, a Klaićeva nekako najbolje simbolizira te komponente. Dodatno, na graditeljskoj struci je trenutno velika odgovornost (obnova) i potrebno joj je pružiti podršku i osnažiti je za buduća vremena kad će moći raditi i izvan granica Republike Hrvatske.
Više o protupotresnoj gradnji te o bitnim zahtjevima građevine pogledajte u prvoj epizodi Koordinacije u kojoj je gostovao Josip Atalić.